Život posvećen iscjelivanju

Priču o životu ovog sedamdesetjednogodišnjaka najbolje je početi od 1974 godine. Naime te se godine Dinko Petković našao na životnoj prekretnici i odlučio je ostatak života posvetiti iscjelivanju, ponajprije bolesnima za koje tradicionalna medicina nije mogla naći lijeka ili pomoć.

Bilo je to prije 30 godina u Australiji, a njegov prvi pacijent bio je John Cox koji je gotovo čitav život bolovao od jakih migrena, bolova u mišićima i zglobovima (Spondylitis). Nakon tri mjeseca napisao je u znak zahvalnosti: "zadovoljstvo mi je reći koliko je Dinko učinio za mene i za moje zdravlje, prvi put u mom životu mogu uživati u slobodnom kretanju bez bolova". Australske novine odmah su to zabilježile (Advertiser 13.03.1975, Advertiser 21.08.1975, Sunday daily 06.02.1979) što je bilo priznanje za ispunjeno obećanje koje je on sam sebi dao u trinaestoj godini, nakon smrti majke koja je pet godina patila od jakih bolova, a medicina joj nije mogla pomoći.





"Uvijek me je vukla želja, reći će Dinko, istražiti tegobe čovjeka da bi mogao pomoći ljudima kako je bila moja majka bolesna. Mislim da je Bog tako i htio, a zahvaljujući njemu, uz moj trud, došao sam danas do toliko znanja, prakse i uspjeha koliko imam".
Iako se u početku najviše služio znanjem stare narodne medicine, koju su prakticirali njegova baka i otac, brzo je ovaj prirodno nadaren naturopata došao do usavršenja vlastitih metoda u kojima glavnu ulogu ima, po svemu posebna selekcija ljekovitih bilja i njegova prerada. Inače, potrebno je reći da Dinko Petković sam pronalazi i raspoznaje odgovarajuće ljekovite biljke za svaku bolest koju tretira.

Njegov odlazak u Španjolsku, 1982. godine značio je jedno veliko unapređenje u terapeutskom smislu, naime u tom mediteranskom podneblju, strahovito bogatom ljekovitim biljem, uspio je znatno proširiti svoju djelatnost i učinkovitost terapije. Tome se nisu mogli oglušiti mediji, bilo pisani (Las Provincias 31.05.1987, Las Provincias 23.01.1988, Las Provincias 29.01.1989, Las Provincias 29.06. 1991 i dr.) radio ili tv.
Mnoge bolesnike, koji su bili izgubili nadu za ozdravljenje zbog teške bolesti, vratio je u normalan život. Bili su to M.Chaparro sa sindromom Marfan, A.Carnerno nakon moždanog udara, R.Gisbert s Arteriosclerosis, M.J.Sanchis s iskrivljenom kičmom, Carmelo Rubio s Hyperetension, Ivan Weiss s Osteoarthritis u rukama, P.Sabater diabetičar s gangrenom u nogama i mnogo drugih. Tako se s vremenom, želja da pomaže ljudima pretvorila u pravu umjetnost, jer kako sam često kaže "ljudsko biće je jedno divno i složeno stvorenje, a moja je dužnost da pokušam to dovesti do najboljeg izražaja".



U rodnom kraju sa zanimanjem su se pratila Dinkova postignuća, a 1991. godine, javno su ga, putem medija (Slobodna Dalmacija 22.01.1991.) pozvali da se vrati u domovinu i iskazali podršku da se takvo znanje prenese na druge. Bilo bi to ostvarenje njegove davne želje, ali zbog ratne okolnosti trebalo je ipak čekati. 1997 godine nakon punih četrdeset godina, Dinko Petković vratio se u Hrvatsku, gdje je odlučio i ostati.
Kao i u svakoj zemlji, gdje je Dinko pokazao svoju sposobnost za pomaganje ljudima s vrlo kritičnim zdravstvenim problemima, i u Hrvatskoj novine stalno prate njegov rad i uspjeh (Dubrovački Vjesnik, Arena, Moja Sudbina, Moja Tajna...). Dvije godine nakon njegovog povratka u domovinu uvršten je u Enciklopediju Alternative između najboljih 100 hrvatskih terapeuta, a od 2000. godine upisan je u Zlatnu knjigu istaknutih hrvatskih obrtnika i samostalnih djelatnika Zavoda za poslovna istraživanja.
Naturopata Dinko Petković je redovni član Hrvatskog udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (HUPED), a u okviru 4. Hrvatskog kongresa o Suradnji klasične i nekonvencionalne medicine u Zagrebu 2003. predstavljen je dokumentarac o njegovih "30 godina uspješnog rada s ljekovitim biljem" koji je izazvao veliki interes i pohvalu među prisutnima.